Lice čoveka moguće je rekonstruisati sa velikom preciznošću ukoliko se poseduje lobanja.
Pregledom lobanje moguće je odrediti poli i starost jedinke. Relevantni parametri su veličina lobanje, sraslost šavova kostiju glave, pohabanost zuba i atrofija ležista korena zuba.
Poznavanjem anatomije moguće je rekonstruisati sve nedostajuće slojeve mišića, hrskavicu i kožu. Jednom rečju kod rekonstrukcije lica vrši se rekonstrukcija mekog, nedostajuceg tkiva po poznatim merama odnosno lobanji.
Konkretna tehnika primenjena u ovoj rekonstrukciji lica spoj je dve osnovne tehnike, a to su:
- Anatomska tehnika kod koje se nedostajuće tkivo rekonstruiše vraćanjem mišić po mišić po slojevima sve dok se ne postigne potreban volumen lica. Primenom ove tehnike postiže se ekstremno visoka tačnost rekonstrukcije ali uz dugo vreme izrade.
- Tehnika dubine tkiva kod kod koje se potreban volumen lica postiže vraćanjem nedostajućeg tkiva na osnvu procenjene dubine sloja tkiva na mestu označenom markerom. Primenom ove metode postiže se zadovoljavajuća tačnost rekonstrukcije ali uz kratko vreme izrade.